Melpomenine tragedije

Uz nagovor moje voljene sestre odlučih nakon cijele vječnosti napisati post. Iako je prošla ponoć, iako sam već odavno trebala biti u R.E.M. fazi, iako sam već do sada trebala rasturati kemiju. Naime, sutra pišem kemiju. To i ne bi bilo toliko tragično da znam bar nešto:). A dobro nije baš da ne znam ništa, ali mogla bi ja još malo upregnut. Ovo doba godine mi nikada nije bilo pogodno za učenje. Ovo doba godine je predviđeno za nostalgiju.
Naravno, nostalgija je za ljetom. Jedva čekam ljeto, lijepo vrijeme, more, plaže . Pretprošle godine sam bila na Rodosu. E to je bio nezaboravan provod (jel tako?). Išla sam sa sestrom (brijem da na njezinom blogu još uvijek ima izvješće s putovanja:)). Prošle godine sam sa sestrama i familijom preko puta bila na Krku. I tamo je bilo isto super, ali je Rodos ipak bio bolji. A kako stvari stoje, čini se i da ću ove godine ići na Krk čime i nisam bogzna oduševljena.
Rodos je bio bolji. Ipak je to Grčka. More je plavije (možete pričat kaj hoćete, al tamo ima više planktona!), ljudi su zakon, hoteli su kak se spada (barem je naš bio). Kad smo išli na Rodos to mi je bilo prvi put da letim avionom, prvi put da idem da idem negdje van bez roditelja, bake ili slično. Nekako bi mi bilo draže da i ove godine odletim negdje s B. (ja jednostavno znam da i ti to želiš svim srcem i da ti je onako baš drago što i ja to mislim:))
U Hrvatskoj uvijek mogu ljetovat, ali ne mogu baš svakog dana sjest u avion (ili neko drugo prijevozno sredstvo) i otići negdje daleko. Ipak je vani uvijek bolje...
A sada moram bateriju za laptop odnest u susjednu sobu i baciti se na posao. Tješim se time ako što prije obavim posao, to je ljeto bliže:)...